Ugovor o ustupanju i raspodeli imovine za života
Predak može ugovorom svojim potomcima ustupiti i razdeliti imovinu. Ugovor je punovažan samo ako su se sa ustupanjem i raspodelom saglasili svi ustupiočevi potomci koji će po zakonu biti pozvani da ga naslede.
Ako neki potomak nije dao saglasnost za ustupanje i raspodelu imovine, može je dati naknadno.
Ugovor je punovažan i ako potomak koji nije dao saglasnost, umre pre ustupioca ili se odrekne nasleđa ili je nedostojan a ne ostavi potomstvo.
Ugovor mora biti zaključen u obliku javnobeležnički potvrđene (solemnizovane) isprave. Prilikom potvrđivanja (solemnizacije) ugovora javni beležnik je dužan da ugovornike naročito upozori na to da ustupljena imovina ne ulazi u ustupiočevu zaostavštinu i da se njome ne mogu namiriti njegovi nužni naslednici, o čemu stavlja napomenu u klauzuli o potvrđivanju.
U suprotnom, ugovor je ništav.
Ugovor može obuhvatiti samo ustupiočevu imovinu koja postoji u času ustupanja i raspodele, u celini ili delimično.
Ništava je odredba ugovora koja predviđa raspodelu dobara koja će se zateći u ustupiočevoj zaostavštini.
Kad predak umre, njegovu zaostavštinu čine dobra koja nisu obuhvaćena ugovorom o ustupanju i raspodeli, kao i dobra koja je naknadno stekao.